Povijest dvorca Mokrice

Dvorac Mokrice se prvi put spominje 1444. godine, a osnovne značajke renesansnog dvorca Mokrice su dobile u 16. stoljeću. Povijest dvorca obilježena je nalazima iz Rimskog Carstva i turskih invazija.

Udaljeno je 8 km od Brezica i također ima burnu prošlost. Na mjestu gdje se danas nalazi dvorac, u rimsko doba bila je Romulova utvrda.

Tu je stoljećima građen dvorac kakvog danas vidimo. I on je prelazio s jednog vlasnika na drugog, a posljednji plemići koji su ga posjedovali bili su von Gagerni, koji su zbog financijskih poteškoća bili prisiljeni prodati imanje prije Drugog svjetskog rata, kada su dvorac okupirali Nijemci i nacionalizirali ga nakon rata. Od 1952. godine u njemu se polako budi ugostiteljstvo. Danas je dvorac pretvoren u hotel s četiri zvjezdice. Na 70 ha zemljišta nalazi se golf igralište s 18 rupa. Lijepo je očuvan i dvorski most, jedan od rijetkih u Europi koji još ima pokretni most.

O samom životu i stanovnicima dvorca sačuvane su mnoge priče. Da spomenemo samo dvije: jedna koji govori o vrani u grbu i drugi – o grofici Barbari.

U vrijeme turskih prodora u Sloveniju velika su jata vrana ostala na obalama rijeke Save, uznemirene konjskom žegom; dakako, oni su pobjegli, a Turci su na njih pucali strijelama. Svojim vrištećim bijegom (čak i prema dvorcu) upozoravali su na prijeteću opasnost. Legenda kaže da je jedna od vrana koje su Turci ustrijelila pala u dvorište dvorca sa strijelom u vratu, pa joj je gospodar dao počasno mjesto na grbu.

Druga priča govori o nesretnoj ljubavi grofice Barbare, koja se tužna bacila s jedne od kula u provaliju. Naravno, preminula je, a njezin je duh trebao dugo lutati dvorcem. Čak se i velika turska topovska kugla, vođena duhom nesretne Barbare, trebala tri puta otkotrljati oko fontane svete Barbare.

IZVOR

Legenda kaže da je za vrijeme turskih invazija crnu pticu (vranu) uplašila napredna turska vojska. Turski strijelac ju je upucao, vrana sa strijelom u vratu pala je u dvorište, upozorila na opasnost i tako spasila dvorac.